Brankovića kula

Pretpostavlja se da je staro i prvo Trebinje bilo smješteno od crkve kod rijeke pa do vrha Crkvine koja dominira tim dijelom. Sama kula Brankovića je smještena u tom lokalitetu. Logika kaže da je nemoguće da je kula stražara smještena daleko od naselja, u ovom slučaju samog Trebinja. Iako ni jedan kasniji podatak ne precizira gdje je bio centar ovog područja može se sa sigurnošću reći da je kula Brankovića imala vrlo važnu ulogu u tom starom Trebinju.
Brankovići su bili stara i ugledna porodica, koji su živjeli i radili u vrijeme najvećeg uspona Srpske države, u doba kralja Milutina i Stefana Dečanskog, u vrijeme kralja i cara Dušana. Bili su na istorijskoj pozornici od prve polovine XIV do prve polovine XVI vijeka. U muzeju u Sank Petersburgu se čuva pojas sa izvezenim imenom Branko i Lavom kao simbolom kuće Brankovića. Vuk je najmlađi Brankov sin.

Rođen je 1345. godine. U vrijeme raspada Srpskog carstva povukao se na Kosovo. Kula Branovića u Policama predstavlja jedan od starijih i malo poznatih spomenika naše prošlosti. Ima mišljenja da ova kula koja dominira područjem koje stanovnici i danas zovu Brankovina nije pripadala Brankovićima da je grčka ili turska. Ipak s obzirom na istorijske podatke i postojanje Mladena rodonačelnika porodice Brankovića koji je 1323. godine bio gospodar Trebinja, te njegova sina Branka, pobija ove tvrdnje te se sa sigurnošću može reći da je kula Brankovića zaista pripadala Brankovićima.